{"id":111,"date":"2025-02-22T11:04:45","date_gmt":"2025-02-22T11:04:45","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/?p=111"},"modified":"2025-03-11T13:57:22","modified_gmt":"2025-03-11T13:57:22","slug":"ulazak-novih-clanova-u-grupu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/2025\/02\/22\/ulazak-novih-clanova-u-grupu\/","title":{"rendered":"Ulazak novih \u010dlanova u grupu"},"content":{"rendered":"\n

Mala analiti\u010dka grupa je grupa ljudi pogo\u0111enih svojim psihi\u010dkim tegobama koji
otkrivaju\u0107i svijet psihoanalize upoznaju svoje nesvjesne potrebe, strahove i osje\u0107anja \u0161to im poma\u017ee da stvaraju realniju sliku o sebi, drugima, i \u017eivotu u cjelini. Prema rije\u010dima grupnog psihoterapeuta R. Billow-a, svi ljudi dijele zajedni\u010dku potrebu da u\u010de o psihologiji sebe i drugih. Sli\u010dno kao \u0161to novoro\u0111en\u010de posmatraju\u0107i druge otkriva sebe. Psihoterapija je tu da nam omogu\u0107i da se iskomunicira i razumije sve ono \u0161to pojedinac ne mo\u017ee sam ni da osjeti, niti da shvati. Na tom putu, u jednu malu iskustvenu grupu koja traje vi\u0161e godina, \u010dlanovi ulaze i izlaze, i svaka ta promjena je novi izazov koji prijeti da ugrozi ve\u0107 ustaljenu dinamiku odnosa, ali samim tim je stepenica ka ve\u0107em napredovanju za svakog \u010dlana ponaosob koji se na\u0111e u prilici
da se uz pomo\u0107 terapeuta i grupe suo\u010di sa strahovima, kako sopstvenim, tako i od drugih. Ulazak u grupu ve\u0107 postoje\u0107e anksioznosti u grupi intenzivira tako da postaju uo\u010dljivije i prijem\u010divije za rad. Zbog toga je va\u017eno dobro procijeniti zrelost grupe za ulazak \u010dlanova, uraditi kvalitetnu
pripremu grupe i osobe koja ulazi. Za ulazak novog \u010dlana ili \u010dlanova grupa se priprema nekoliko seansi unaprijed. Ulazak novog \u010dlana u grupu kao zna\u010dajna promjena koja naru\u0161ava postoje\u0107a osje\u0107anja komfora i sigurnosti u grupi pokre\u0107e jo\u0161 intenzivnija destruktivna osje\u0107anja prema terapeuta koji se smatra odgovornim za tu turbulenciju. Istina je da se u grupi pri\u017eeljkuje dolazak novih \u010dlanova, stari \u010dlanovi su svjesni da su se ve\u0107 uljuljkali u ustaljenim odnosima i da dijelom stagniraju zbog toga. Ali, istovremeno se pla\u0161e \u0161ta sve donosi ta promjena za njih, i iz tog straha se ljute na terapeuta jer ga vide odgovornim za to \u010demu ih izla\u017ee. Ulazak u grupu se mo\u017ee do\u017eivjeti kao sebi\u010dan akt od strane terapeuta sli\u010dan do\u017eivljaju u odnosu na roditelje da su sami odlu\u010dili zbog svojih li\u010dnih potreba da imaju drugo ili tre\u0107e dijete. Kod djece uvijek postoji potreba da ispune roditeljska o\u010dekivanja \u0161to \u0107e im obezbjediti osje\u0107aj bliskosti, ljubavi i priznanja. Istovremeno postoje osje\u0107anja ljutnje prema roditeljima kada te potrebe nisu zadovoljene ili kada su na neki na\u010din ugro\u017eene, kao \u0161to je to, na primjer, dolazak prinove u porodicu. Sli\u010dna ambivalentna osje\u0107anja transferno se jave u odnosu na autoritet terapeuta u ovoj situaciji. Iznije\u0107u vam primjer ulaska nova dva \u010dlana u malu analiti\u010dku grupu, koju \u010dine \u010detiri \u017eene. Od trenutka objave ulaska novih \u010dlanova, na narednih par seansi, neke \u010dlanice grupe su izra\u017eavale svoja osje\u0107anja ljutnje i negodovale su izra\u017eavaju\u0107i svoju bojazan da njihove potrebe na grupi ne\u0107e biti zadovoljene, npr. jedna od njih je rekla ljutito \u201eulaze ba\u0161 sad kad smo po\u010dele biti otvorene jedna sa drugom. Sad \u0107emo da stagniramo neko vrijeme\u201c, dok je druga dodala \u201eNe\u0107e biti dovoljno vremena za sve na grupi\u201c. Ostale \u010dlanice su indirektno pokazivale svoje neodobravanje i ljutnju, ka\u0161njenjem, neredovnim pla\u0107anjem seansi u to vrijeme, zvonjenjem telefona na seansi \u0161to se ina\u010de ne de\u0161ava, ili kroz izra\u017eavanje ljutnje prema nekom drugom, \u0161efu ili suprugu. U tim trenucima \u010dlanovi grupe su bili vi\u0161e egocentri\u010dno usmjereni na sebe i smanjenih empatijskih kapaciteta za druge. Tako je jedna \u010dlanica, prekidaju\u0107i tok komunikacije u grupi, ispri\u010dala san samo da bi skrenula pa\u017enju na sebe. Primjetniji je bio i rivalitet me\u0111u njima, na primjer kad B. ka\u017ee J. \u201eNervira me \u0161to za sve ima\u0161 racionalno obja\u0161njenje\u201c. Sve u svemu, u tih par seansi kontakt u grupi se prekidao i monolozi koji su se iznosili na grupi \u010dinilo se da imaju ulogu da u\u010dine vrijeme neupotrebljivim. Sa porastom destruktivnih osje\u0107anja ja\u010dala je i potreba da se ta osje\u0107anja ugu\u0161e odbranama od njih, negacijom ili premje\u0161tanjem tih osje\u0107anja u odnose van grupe. Kao \u0161to je \u010dlanica B. pri\u010dala o ljutnji prema svom \u0161efu, a na moj poku\u0161aj da ta osje\u0107anja razumijemo u kontekstu de\u0161avanja na grupi, nai\u0161la sam na njen otpor. Va\u017eno je da je u grupi vladala klima povjerenja i sigurnosti da su one mogle, dijelom, otvoreno i da govore o svojoj ljutnji, naravno uz prate\u0107e anksioznosti, jer su imale pote\u0161ko\u0107e u izra\u017eavanju takvih osje\u0107anja, i ina\u010de u \u017eivotu. Tako da su ovi koraci za njih bili veliki pomak.<\/p>\n\n\n\n

Snovi kao put u grupno nesvjesno<\/p>\n\n\n\n

Sa kakvim se svim anksioznostima grupa susretala u ovom izazovu govore i snovi koje su \u010dlanice donosile na grupu tih dana. San: \u201eSanjala sam da sam u butiku sa radnim kolegicama na 14 spratu. Po\u010deo je zemljotres, zgrada se ljulja, ja sam stra\u0161no upla\u0161ena, molim gazdaricu da me pusti da idem, ona mi ne da\u201c. Svi zajedno dolazimo do poveznice ovog sna sa ulaskom novih
\u010dlanova u grupu, sa razumjevanjem da u grupi postoji strah od neke opasnosti koja prijeti da \u0107e \u201epoljuljati\u201c grupu, a da mene vide, kao tu gazdaricu, kao nekog ko im pri tome ne olak\u0161ava, nego ote\u017eava situaciju.
Slu\u0161am ih i rezonujem sa onim \u0161to donose u grupu. Osje\u0107am njihove anksioznosti u vezi predstoje\u0107e promjene, a i sama sam bila anksiozna oko toga. Citiram: \u201eAnaliti\u010dar nije ogledalo, nertan objekat\u2026Analiti\u010dka povezanost i analiti\u010dki procesi su u isto vrijeme i vi\u0161e personalni i interpersonalni\u201c (Doron 2013, Mitchell, 1993: 112). Moja li\u010dna iskustva kao majke koja je
o\u010dekivala drugu prinovu, strah koji sam imala oko odnosa sa prvim djetetom, zatim moja iskustva iz djetinjstva kao prvog djeteta u porodici koje je dobilo brata, sva ta moja iskustva su rezonovala sa njihovim u nesvjesnom intersubjektivnom polju grupe i zajedno uticala na sve \u0161to
se u grupi de\u0161ava. Istovremeno, pored straha od promjene u grupi je postojalo uzbu\u0111enje, radoznalost, \u017eelja za promjenom i radost oko toga \u0161to se tako\u0111e moglo osjetiti. Sli\u010dna pozitivna osje\u0107anja koja postoje u porodici kad se o\u010dekuje ro\u0111enje djeteta.<\/p>\n\n\n\n

Razumijevanje i snaga interpretacije<\/p>\n\n\n\n

Znanje koje terapeut posjeduje o \u010dlanovima grupe pru\u017ea mogu\u0107nost da ponudi svoje razumijevanje transfernih osje\u0107anja svakog ponaosob. Interpretacijom se pove\u017ee iskustvo u grupi \u201esad i ovdje\u201c sa pro\u0161lim iskustvima u konfliktnim odnosima u primarnoj porodici. Par dana nakon otvorenog pokazivanja ljutnje prema terapeutu javilo se osje\u0107anje krivice kod pojedinih
\u010dlanova grupe. Tako na primjer \u010dlanica M. koja ina\u010de ima sna\u017ena ambivalentna osje\u0107anja prema majci i proganjaju\u0107a osje\u0107anja krivice zbog toga, zove me telefonom \u017eale\u0107i se na stoma\u010dne tegobe i da zbog toga ne\u0107e mo\u0107i do\u0107i na narednu seansu. Ka\u017eem joj da mislim da njene stoma\u010dne tegobe imaju veze sa osje\u0107anjima u vezi ulaska novih \u010dlanova i sa strahom da \u0107e njene potrebe
na grupi biti zanemarene sli\u010dno kao u porodici u kojoj je njen brat dobijao od majke vi\u0161e pa\u017enje. Bilo joj je potrebno da osjeti da sam tu za nju i vjerujem da joj je to donijelo olak\u0161anje jer je sljede\u0107i dan ipak do\u0161la na seansu, raspolo\u017eena i prijem\u010diva za dalji rad. Kroz iskustvo na grupi \u201esada i ovdje\u201c \u010dlanovi uvi\u0111aju da njihove rekacije nisu primjerene odnosima koje kreiraju sa drugima ili terapeutom (pretjerane su, ili ih nema) \u0161to dovodi do dublje
promjene. U procesu rada na sebe \u010dlanovi grupe se ne oslanjaju samo na terapeuta nego i na sopstvene resurse. Sve osobe u relaciji u grupi su uzajamno iscjeljuju\u0107e, slu\u0161aju jedni druge, nude razumjevanje i interpretacije jedni drugima.<\/p>\n\n\n\n

I, napokon, susret<\/p>\n\n\n\n

Upoznavanje u analiti\u010dkoj grupi je jedinstveno i druga\u010dije od svega do\u017eivljenog. U tim trenucima osje\u0107am se privilegovanom \u0161to sam dio toga. \u010clanovi grupe se ne trude predstaviti u \u0161to boljem svjetlu, kao u bilo kojoj drugoj situaciji. Uz opasku, ipak da je rije\u010d o grupi koja traje
par godina. U grupi koja tek po\u010dinje ipak je prisutno vi\u0161e strepnje i suzdr\u017eanosti. Prva je seansa na kojoj su prisutni i dva nova \u010dlana, mu\u0161karac i \u017eena. Jedna \u010dlanica ka\u017ee prilikom predstavljanja \u201eU grupi sam zbog nezdravih odnosa sa drugima i zbog bijesa koji dugo osje\u0107am prema svojoj majci\u201c. Druga se nadovezuje \u201eMogu da ostvarim bliskost sa nekim mu\u0161karcem samo kad sam pijana\u201c. I ostali se doti\u010du toga da imaju probleme u ostvarivanju
zadovoljavaju\u0107ih bliskih odnosa. Cijelo vrijeme je iznimno osjetna anksioznost na grupi, i neki \u010dlanovi to otvoreno priznaju. Vrlo brzo kre\u0107e pozicioniranje u grupi. Stari \u010dlanovi daju do znanja novim da su oni \u201eglavni\u201c u grupi, da je to njihova teritorija, spominju\u0107i da su tu nekoliko godina, sli\u010dno kao kad
porodica dobije novog \u010dlana, i kad se druga djeca osje\u0107aju ugro\u017eeno i tad brane svoj prostor. Svako za sebe, nesvjesno, te\u017ei osje\u0107aju familijarnosti u odnosu na druge, na na\u010din da se od samog po\u010detka kreiraju odnosi sli\u010dni porodi\u010dnoj dinamici. Tako, na primjer, javlja se nova \u010dlanica, za koju se vrlo brzo ispostavlja da pretenduje da bude drugi \u201eterapeut\u201c u grupi, koja ima
sna\u017ena osje\u0107anja rivaliteta, a i istovremeno osje\u0107a najve\u0107u anksioznost. Upoznaje grupu sa nezadovoljstvom sa svojom \u0161eficom koja nema za nju dovoljno razumijevanja.<\/p>\n\n\n\n

Veliki je korak u\u0107i u grupu nepoznatih ljudi u kojoj se svi me\u0111usobno procjenjuju, a istovremeno o\u010dekuju pomo\u0107 jedni od drugih. Anksioznosti su na ovoj seansi splasnule i desilo se zbli\u017eavanje me\u0111u \u010dlanovima kad je mu\u0161karac koji je tek u\u0161ao u grupu podijelio svoje iskustvo iz djetinjstva koje reflektuje njegov strah od odbacivanja i povre\u0111ivanja. Ispri\u010dao je kako je kao
dje\u010dak bio maltretiran od strane drugih vr\u0161njaka i da se zbog toga povla\u010dio u sebe. Nova \u010dlanica se nadovezuje prisje\u0107aju\u0107i se svog prijatelja koji joj je pri\u010dao kako ga u djetinjstvu drugari nisu zvali na ro\u0111endane, ali da je on ipak i\u0161ao, kupi poklon i ode sam na vrata. Neko u grupi na to je prokomentarisao \u201e kako djeca znaju biti okrutna\u201c. Smatraju\u0107i da je jedno va\u017eno iskustvo podijeljeno na grupi i na taj na\u010din u grupi stavljen u fokus strah od odbacivanja odlu\u010dila sam da tome posvetim pa\u017enju svojim razumijevanjem onoga \u0161to je re\u010deno \u201eOstala sam pod utiskom toga \u0161to jedan dje\u010dak nije odustao od toga da tra\u017ei kontakt iako je bio povrije\u0111en. Bez obzira na lo\u0161a iskustva koja se imaju postoji jedna bazi\u010dna \u017eelja, te\u017enja da nas drugi prihvate, da negdje pripadamo. A da to nije tako ni ovakve grupe ne bi bile mogu\u0107e\u201c. Rekla sam ovo imaju\u0107i na umu koliko smo u su\u0161tini socijalna bi\u0107a i koliko zapravo trebamo jedni druge. Ovaj primjer pokazuje kako matriks grupe, sam od sebe, nesvjesno isprovocira da se u grupu, transferno vrlo brzo donesu pro\u0161la negativna iskustva interakcije sa drugima, kao \u0161to je to grupa vr\u0161njaka. Kroz pozitivna iskustva dijeljenja i razumijevanja u grupi, \u010dlanovi postaju
otvoreniji, sigurniji u sebe i spremniji da ostvaruju kontakte i van nje. Neki \u010dlanovi pred kraj seanse govore da im je laknulo \u0161to su novi \u010dlanovi napokon u\u0161li, \u0161to su se sreli i da je sve to pro\u0161lo. Osje\u0107anja na ovoj seansi su bila raznovrsna. Od uzbu\u0111enja, radoznalosti kao kod svakog prvog kontakta, preko straha od procjene, odbacivanja, i izvjesne nelagode, \u0161to su uop\u0161te tu, do nade u nove po\u010detke. \u010cinjenica je da je ulazak u grupu hrabar poduhvat i na to uvijek podsjetim svoje \u010dlanove, koji su bili spremni da rizikuju da opet budu povrije\u0111eni, da bi nau\u010dili vi\u0161e o sebi i drugima i tako ostvarili svoje potencijale.<\/p>\n\n\n

<\/div>

Tanja Stjepanovi\u0107<\/p><\/div><\/div>\n\n\n

\"\"<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mala analiti\u010dka grupa je grupa ljudi pogo\u0111enih svojim psihi\u010dkim tegobama kojiotkrivaju\u0107i svijet psihoanalize upoznaju svoje nesvjesne potrebe, strahove i osje\u0107anja \u0161to im poma\u017ee da stvaraju realniju sliku o sebi, drugima, i \u017eivotu u cjelini. Prema rije\u010dima grupnog psihoterapeuta R. Billow-a, svi ljudi dijele zajedni\u010dku potrebu da u\u010de o psihologiji sebe i drugih. Sli\u010dno kao \u0161to […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-111","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-psihoterapija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=111"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":221,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/111\/revisions\/221"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=111"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=111"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=111"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}