{"id":150,"date":"2025-02-25T21:41:35","date_gmt":"2025-02-25T21:41:35","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/?p=150"},"modified":"2025-03-11T13:50:17","modified_gmt":"2025-03-11T13:50:17","slug":"odlazak-clana-iz-male-analiticke-grupe","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/2025\/02\/25\/odlazak-clana-iz-male-analiticke-grupe\/","title":{"rendered":"Odlazak \u010dlana iz male analiti\u010dke grupe"},"content":{"rendered":"\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Odlaskom \u010dlana iz grupe mijenja se njena struktura, \u0161to uti\u010de i na budu\u0107u dinamiku. Prema zavr\u0161etku terapije kao procesu finalnog odvajanja postoje ambivalentna osje\u0107anja od strane i terapeuta i klijenta (Wardi, 1989). Stalo mi je, priznajem, da moj lik ostane utisnut u sje\u0107anju svakog od njih. Istina je da jednim dijelom odlazak svakog od njih do\u017eivim kao rastanak koji u meni bude osje\u0107anje tuge, ali i iskrenu radost jer sam bila dio njihovih \u017eivota na jedan tako poseban i neponovljiv na\u010din. Odlazak iz grupe, rastanak, kao iskustvo samo po sebi, je prijetnja za psihi\u010dku ravnote\u017eu, iskustvo koje pokre\u0107e rane anksioznosti, frustracije, strah iz perioda prvih ranih odvajanja novoro\u0111en\u010deta od majke. Kauf isti\u010de da je zavr\u0161etak dio procesa psihoterapije od samog njenog po\u010detka i nudi pretpostavku da priroda i ishod rane separacije od majke odre\u0111uje sva kasnija iskustva sa zavr\u0161ecima u odrasloj dobi (Peternel, 1991). Smetnje tokom \u201eseparacija &#8211; individuacija\u201c faze u ranom djetinjstvu \u0107e biti o\u017eivljene tokom zavr\u0161etka. Kauf navodi da se kod zavr\u0161etka psihoterapije bez obzira na okolnosti uvijek susre\u0107emo sa anksiozno\u0161\u0107u, osje\u0107anjima bespomo\u0107nosti, ljutnje, depresije, temama odbacivanja i smrti (Peternel, 1991). Kada je vrijeme za zavr\u0161etak terapije? Ranije su psihoanaliti\u010dari vi\u0161e sebi postavljali za cilj potpuno i do kraja analiziranog pacijenta kao pokazatelja apsolutnog zdravlja. Danas se kraj terapije vi\u0161e posmatra kao \u201enovi po\u010detak\u201c, kao uspostavljanje trajnog intrapsihi\u010dkog dijaloga postignutog terapeutskim iskustvom. Ve\u0107ina psihoanaliti\u010dara se sla\u017eu oko pokazatelja spremnosti pacijenta za kraj psihoterapije, a to su: smanjenje simptoma, pove\u0107an uvid i razumijevanje podsvjesnih procesa, pove\u0107ano samopouzdanje, dostignu\u0107a ciljeva terapije, razrije\u0161enje transfernog iskustva i pozitivne promjene u \u017eivotu (Kelly,1985). Bross i Zimerman navode kao dodatni kriterij procjenu grupe u vezi spremnosti njihovog \u010dlana da zavr\u0161i terapiju. Kako god, ve\u0107ina terapeuta se sla\u017ee oko toga da je zavr\u0161etak terapije za svakoga visoko individualizovani proces i da \u0107e svako zavr\u0161iti na sebi svojstven na\u010din.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>Najava odlaska u grupi<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U grupama koje vodim odlazak iz grupe se \u010desto tiho, oprezno i boja\u017eljivo najavi, pregovori oko datuma izlaska iz grupe su puni nelagode i uvijek se taj datum odlo\u017ei koliko god je mogu\u0107e. I \u010dak i na toj zadnjoj seansi za \u010dlana koji izlazi, i dalje me\u0111u \u010dlanovima postoji nevjerica u vezi toga, potajna nada da \u0107e ipak ostati, da se ni\u0161ta ne\u0107e promijeniti, i da izlazak ne\u0107e isprovocirati buru osje\u0107anja pro\u017eivljenih u ranijim iskustvima odvajanja. Ali, istovremeno, ovo je rastanak koji \u010dlanovi pri\u017eeljkuju svako za sebe da \u0107e se jednom desiti, i izlazak iz grupe i uspje\u0161an zavr\u0161etak terapije za nekog drugog ja\u010da nadu i kod njih. Grupa o kojoj \u0107u pisati se sastoji od pet \u010dlanova. Nakon nekoliko godina psihoterapije \u010dlanica, koju \u0107emo dalje u tekstu zvati Maja, je dala do znanja grupi da je spremna za izlazak. Na narednim seansama \u010dlanovi u grupi me\u0111usobno dijele svoja traumatska iskustva iz rata. Kako se rastati u grupi ljudi koji su u pro\u0161losti pro\u017eivjeli mnoge rastanke i traumatske gubitke. U psihoterapijskom radu sa drugom generacijom pre\u017eivjelih iz holokausta Wardi (1989) se susretala sa poricanjem i poja\u010danom zavisno\u0161\u0107u kod \u010dlanova grupe pri njenom zavr\u0161etku. \u0160to su traumatska iskustva izra\u017eenija ve\u0107e su pote\u0161ko\u0107e u grupama da se suo\u010davaju sa iskustvom gubitka, u ovom slu\u010daju, odlaskom \u010dlana iz grupe.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\"><strong>San \u010dlanice koja odlazi na zadnjoj seansi<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">U grupi se uvijek osje\u0107a doza po\u0161tovanja prema snu koji se donese, kao glas iz daljine (ili dubine). Kao kad zaronite u more i ne znate na \u0161ta \u0107ete sve nai\u0107i. Misterija sna je za nas podsjetnik da ne mo\u017eemo i ne trebamo ni u \u0161ta biti sigurni. Udo Rauchfleisch (1995) je isticao da se snovi u grupi pojavljuju u vrijeme kad god postoji reme\u0107enje strukture grupe, kao \u0161to je slu\u010daj kod ulaska ili izlaska \u010dlana iz grupe (Pines, 2002).<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">San koji \u010dlanica donosi na svoju zadnju grupnu seansu: \u201eSanjala sam da smo mama, sestra i ja u dvori\u0161tu ku\u0107e na selu i ribamo neki \u0161poret. Odjednom neka ru\u017ena \u017eivotinja ne znam koja nas napada i ujeda nas sve tri na isto mjesto na ruci (pokazuje na dio \u0161ake) Sestra i ja smo u panici, to je crveno, po\u010dinje se \u0161iriti, ona i ja bje\u017eimo, tr\u010dimo da na\u0111emo pomo\u0107, a mama je za to vrijeme skroz mirna i ne boji se, kao da to nije ni\u0161ta stra\u0161no\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Poslije izno\u0161enja sna \u010dlanica koja odlazi dijeli dalje sa grupom svoje uvide \u201ePovezala sam da sam da sam te neke strahove naslijedila od mog oca koji se stalno ne\u0161to pla\u0161io za nas. Moja mama i sestra nemaju takve strahove\u2026I razmi\u0161ljala sam o tome kako sam preuzela brigu za mamu i sestru (po\u010dinje plakati) Shvatila sam da ne mogu preuzeti odgovornost za sestru i njen<br>\u017eivot, niti za mamu. Da imam svoju porodicu. Ja sam iskreno uvijek mislila da znam bolje od njih\u201c. Dodala je jo\u0161 da osje\u0107a tugu zbog izlaska iz grupe, ali da je spremna i da su se neke stvari slo\u017eile za nju, sa tim snom.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Majin san vidim kao poklon grupi na odlasku, o \u010demu govori i M.Pines (2002). Dalje, citiram istog autora \u201cUnutra\u0161nji objekat se koristi za projekciju ili evakuaciju nepodno\u0161ljivih psihi\u010dkih konflikata na na\u010din da je san napor da se iskoristi \u201cne-ja personifikacija\u201d; ovo nije moja agresija, nego pripada drugom koji me je napao\u2026San je poku\u0161aj pronala\u017eenja kontejnera za konfliktan<br>self\u201d (Pines, 2002) Objekat majke u snu je u stanju da istrpi Majinu agresiju (napad \u017eivotinje). Majin san je za nju otkrivaju\u0107i. Njeni unutra\u0161nji resursi ja\u010daju. Unutar nje su se zna\u010dajno pomirili njeni objekti majke i oca, kao i nje same i njene sestre. U Majinom snu je vidljivo da ja\u010da njen unutra\u0161nji kontejner i kako se smanjuje potreba za vanjskim kontejnerom, za razumijevanjem od<br>strane terapeuta i grupe.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Nakon dijeljenja sna u grupi \u010dlanice lak\u0161e izra\u017eavaju svoja osje\u0107anja tuge zbog Majinog odlaska. Jedna \u010dlanica se nadovezuje govore\u0107i o svojoj ljutnji prema majci koja je bila u nekim periodima depresivna tokom njenog odrastanja. Druga dodaje: \u201eI meni nekad moje dijete bude te\u0161ko. (govori kroz suze) Kad sam umorna i tu\u017ena ne mogu da se s njom bavim i poslije osje\u0107am krivicu zbog toga. \u0160ta mogu, kad je znalo biti tako, priznajem to\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"wp-block-paragraph\">Grupa pokazuje svoje kapacitete za prihvatanje i prevazila\u017eenje negativnih osje\u0107anja i prate\u0107ih anksioznosti, kroz sposobnost suo\u010davanja sa sopstvenim slabostima i manama, pokazuju\u0107i koliko smo istovremeno i ranjivi i hrabri. Nakon ovog hrabrog priznanja, anksioznosti spla\u0161njavaju, odbrane popu\u0161taju, i svi lak\u0161e izra\u017eavaju svoja osje\u0107anja tuge zbog izlaska \u010dlanice iz grupe, ali i<br>radosti zbog uspje\u0161nog kraja, i grle\u0107i se opra\u0161tamo se od nje.<\/p>\n\n\n<div class=\"wp-block-post-author\"><div class=\"wp-block-post-author__avatar\"><img alt='' src='https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/d731488c414216ed878ba7f87f682d4ba6722d55f28807fc872ea6fbc05e3e28?s=48&#038;d=mm&#038;r=g' srcset='https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/d731488c414216ed878ba7f87f682d4ba6722d55f28807fc872ea6fbc05e3e28?s=96&#038;d=mm&#038;r=g 2x' class='avatar avatar-48 photo' height='48' width='48' \/><\/div><div class=\"wp-block-post-author__content\"><p class=\"wp-block-post-author__name\">Tanja Stjepanovi\u0107<\/p><\/div><\/div>\n\n\n<figure class=\"wp-block-image size-full\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"500\" height=\"250\" src=\"http:\/\/localhost\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Psiholosko-savjetovaliste-1.png\" alt=\"\" class=\"wp-image-28\" srcset=\"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Psiholosko-savjetovaliste-1.png 500w, https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/wp-content\/uploads\/2025\/02\/Psiholosko-savjetovaliste-1-300x150.png 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 500px) 100vw, 500px\" \/><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Odlaskom \u010dlana iz grupe mijenja se njena struktura, \u0161to uti\u010de i na budu\u0107u dinamiku. Prema zavr\u0161etku terapije kao procesu finalnog odvajanja postoje ambivalentna osje\u0107anja od strane i terapeuta i klijenta (Wardi, 1989). Stalo mi je, priznajem, da moj lik ostane utisnut u sje\u0107anju svakog od njih. Istina je da jednim dijelom odlazak svakog od njih [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-150","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-psihoterapija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=150"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":217,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/150\/revisions\/217"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=150"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=150"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=150"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}