{"id":181,"date":"2025-03-06T19:02:30","date_gmt":"2025-03-06T19:02:30","guid":{"rendered":"http:\/\/localhost\/?p=181"},"modified":"2025-03-06T19:02:51","modified_gmt":"2025-03-06T19:02:51","slug":"psihoanaliticko-razumijevanje-traumatskog-iskustva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/2025\/03\/06\/psihoanaliticko-razumijevanje-traumatskog-iskustva\/","title":{"rendered":"Psihoanaliti\u010dko razumijevanje traumatskog iskustva"},"content":{"rendered":"\n

Sve oko nas i u nama samima posmatramo i do\u017eivljavamo kroz odnos. \u010covjekov do\u017eivljaj svega \u0161to je pro\u017eivio je promjenjiva kategorija i mijenja se kroz odnose sa drugima. To isto va\u017ei i za do\u017eivljaj traumatskog iskustva.<\/p>\n\n\n\n

Od neprocjenjivog zna\u010daja za razumijevanje traume je Frojdovo otkri\u0107e zna\u010daja fantazije u njenoj psihopatologiji, odnosno, kako subjektivni nesvjesni do\u017eivljaj realnog doga\u0111aja koji se desio odre\u0111uje do\u017eivljaj traumatskog iskustva.<\/p>\n\n\n\n

Osobe pogo\u0111ene traumom poku\u0161avaju da vrate kontrolu i da prebrode nepodno\u0161ljivo osje\u0107anje bespomo\u0107nosti i ugro\u017eenosti kroz davanje smisla na na\u010din da integri\u0161u nepoznato u ve\u0107 poznato. Psiha ima zadatak da stimulus koji je probio svoj put unutra stavi pod kontrolom tako \u0161to \u0107e ga
\u201cvezati\u201d (eng. bind) I dovesti do njegovog otpu\u0161tanja (Frojd,1920, Garland,1998). Tako se elementi traume ve\u017eu sa dijelovima unutra\u0161njeg svijeta objektnih odnosa na koje podsje\u0107aju. Kako Garlandova isti\u010de \u201cpro\u0161lost i sada\u0161njost postaju nerazlu\u010dive\u201d.<\/p>\n\n\n\n

U trenutku traume objektni svijet nestaje djelomi\u010dno ili kompletno: sve postaje bezobjektna senzacija. Zbog toga, trauma ne mo\u017ee biti prizvana u sje\u0107anje, ili mo\u017ee biti samo prizvana u fragmentima. Umjesto toga, ona se ponavlja (Ferenczi, 1930-1932).<\/p>\n\n\n\n

Frojd (1916-1917, Blum,2003) opisuje uticaj traume navode\u0107i da \u010dovjek mo\u017ee biti tako zaustavljen traumatskim doga\u0111ajem koji razbija temelj njegovog \u017eivota, da on napu\u0161ta sve interese u sada\u0161njosti i budu\u0107nosti I ostaje trajno apsorbovan u mentalnom fokusu na pro\u0161lost. H.P.Blum iznosi svoje vi\u0111enje da traumatizovana osoba \u017eivi u tri svijeta, pre, tokom i poslije traume i\/ili traumatskog gubitka.<\/p>\n\n\n\n

Moglo bi se re\u0107i da nastradali kroz svoje traumatsko iskustvo do\u017eivljava svijet oko sebe. Uz stalno prisutan osje\u0107aj prijetnje, kako vanjski, tako i unutra\u0161nji svijet psihe je do\u017eivljen kao nesigurno i opasno mjesto u kojem vladaju i dominiraju lo\u0161i, persekutorni objekti, dok dobri unutra\u0161nji objekti su
ili uni\u0161teni ili zna\u010dajno oslabljeni (Garland, 1998). Garlandova obja\u0161njava da je posljedica traume gubitak ili slabljenje dobrog unutra\u0161njeg objekta koji nudi utjehu i sigurnost. Primitivni strahovi, nagoni i anksioznosti o\u017eivljavaju. Ego je, zapravo, u stalnom konfliktu sa nagonima, sa iracionalnim.<\/p>\n\n\n\n

Garlandova istice da \u201cego, jednom traumatizovan, ne mo\u017ee vi\u0161e sebi priu\u0161titi da vjeruje u signalnu anksioznost u bilo kojoj situaciji koja podsje\u0107a na \u017eivotno-ugro\u017eavaju\u0107u traumu: umjesto toga pona\u0161a se kao da je preplavljen automatskom anksiozno\u0161\u0107u\u201d.<\/p>\n\n\n\n

U maloj analiti\u010dkoj grupi \u010dlanovi me\u0111usobno dijele svoja te\u0161ka iskustva, suosje\u0107aju i identifikuju se jedni sa drugima i na taj na\u010din se osje\u0107aju manje izolovani, druga\u010diji, i osje\u0107aju se vi\u0161e kao dio grupe.<\/p>\n\n\n\n

Iskustvo zna\u010denja doga\u0111aja za pojedinca se odigrava u sada\u0161njosti (Stacey,2001). To ukazuje na transformativni potencijal zna\u010denja doga\u0111aja za pojedinca. Moglo bi se re\u0107i, bilo kojeg doga\u0111aja, tako i traumatskog. Sopstveni do\u017eivljaj traumatskog iskustva transformi\u0161u intersubjektivni procesi ogledanja i razmjene u kojima svi u\u010desnici imaju veliki uticaj jedni na druge (Friedman, 2014), \u0161to vodi ve\u0107oj integraciji otcijepljenih i potisnutih dijelova selfa.<\/p>\n\n\n\n

Pre\u017eivjeli trebaju ispri\u010dati njihove pri\u010de da bi pre\u017eivjeli (D. Laub, 1992). Neispri\u010dane pri\u010de slu\u017ee kao produ\u017eenje njihove tiranije, napadaju\u0107i i kontaminiraju\u0107i svakodnevni \u017eivot pre\u017eivjelog. Sla\u017eem se s
tim. Pre\u017eivjeli trebaju ispri\u010dati svoje pri\u010de iz razloga da bi se o\u0161te\u0107eni introjektovani objektni odnosi reintegrisali, i da bi, samim tim, mogli slobodnije nastaviti \u017eivjeti. Grupa, kao nova funkcionalna porodica, mo\u017ee omogu\u0107iti ozdravljenje i restituciju.<\/p>\n\n\n\n

Zbog \u010dega pre\u017eivjeli nekad izaberu da \u0107ute? Ponekad ta \u0107utnja traje godinama. Mi\u0161ljenja sam da je to zbog toga \u0161to postoji djelomi\u010dno neprihvatanje, negiranje tog ugro\u017eavaju\u0107eg iskustva. Kao da na
dubljim nivoima psihe trauma nije prestala da se odigrava, iznova i iznova. Traumatizovana osoba nesvjesno napada svoje unutra\u0161nje svjedo\u010denje. \u010cini mi se da to najvi\u0161e ima veze sa osje\u0107anjem krivice osobe sa traumatskim iskustvom. \u0160to je osje\u0107anje krivice izra\u017eenije, ve\u0107a je nesvjesna potreba
za negacijom problemati\u010dnog iskustva.<\/p>\n\n\n\n

Garlandova navodi da se u traumi ne\u0161to nepovratno izgubi. Da se do\u017eivi gubitak koji treba o\u017ealovati da bi se nastavilo (Garland, 1998). Proradom traumatskih iskustava u grupi, prije svega kroz uspostavljanje autenti\u010dnih njeguju\u0107ih odnosa, umanjenjem persekutivnih anksioznosti, osloba\u0111a se
libido, do izra\u017eaja vi\u0161e dolaze kreativnost, produktivnost, osje\u0107anja ljubavi, empatije prema drugima, i po\u010dinje da zacjeljuje naru\u0161ena slika koju osoba sa traumatskim iskustvom ima o sebi. Te pozitivne promjene vode ka tome da \u010dlanovi grupe nastavljaju da me\u0111usobno dijele njihova najdublja
osje\u0107anja i strepnje i da svako za sebe sti\u010de uvid u to kako pro\u0161la iskustva nesvjesno uti\u010du na odnose sa drugima i spoznavanje svijeta u sada\u0161njosti. Ima li istine u tome da dubina na\u0161eg nesvjesnog oslikava dubinu i beskraj univerzuma? I da zbog toga ne prestajemo da iznena\u0111ujemo sami sebe i
druge.<\/p>\n\n\n

<\/div>

Tanja Stjepanovi\u0107<\/p><\/div><\/div>\n\n\n

\"\"<\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sve oko nas i u nama samima posmatramo i do\u017eivljavamo kroz odnos. \u010covjekov do\u017eivljaj svega \u0161to je pro\u017eivio je promjenjiva kategorija i mijenja se kroz odnose sa drugima. To isto va\u017ei i za do\u017eivljaj traumatskog iskustva. Od neprocjenjivog zna\u010daja za razumijevanje traume je Frojdovo otkri\u0107e zna\u010daja fantazije u njenoj psihopatologiji, odnosno, kako subjektivni nesvjesni do\u017eivljaj […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-181","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-psihoterapija"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=181"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":182,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/181\/revisions\/182"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=181"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=181"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/psihoterapija-krstarenje.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=181"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}